Piskaranje jedne Piskaralice
Piskaralo
Blog
srijeda, travanj 30, 2008
večeras
u okrilju polumraka
po zidovima pleše sjena
žene
što izranja obasjana
pahuljicama prašine treperave svjetlosti
glazbena podloga
taktovi stopala po rasušenim daskama
gledatelji u prvim redovima
izdahnite
vi u zadnjim redovima
udahnite
ona pred vama ne stoji gola
već slobodna
nesputana
ona je svijet
prekriven glatkom kožom
svaki korak joj je riječ
smije se rukama
usne su joj nijanse plamena
na valovima njezine kose noć se ogleda
svoje tijelo oslikava
ljubeći jagodicama tankih prstiju
bobičaste bradavice
miluje svilenkaste usmine
orošene nektarom
njezina strast topi mrak
ona je priroda u svakom pokretu
neponovljiva
pjesma
je
njezina
pozornica


Copyright © 2007. by Tixi


tixi @ 11:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, travanj 24, 2007

Živjela je u pjesmama
Koje je pisala
I tako lako
Tako lako
Poput jutarnjeg daha
Ih je darivala

Ona koja je
Živjela u pjesmi
Sada umire u stihu

Još traži nepoznatog
Autora!

Copyright © by Tixi, 2007.

tixi @ 21:32 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
petak, travanj 20, 2007

Grabim sa polica

Šarene gumice
Djelujem mahnito

Brišem tvoja sjećanja
Nepromišljeno
Brišem i tebe

Sad noću sišem
Tvoj palac!

Copyright © by Tixi, 2007.
tixi @ 20:21 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 4, 2007

Trepavice zlatnom prašinom jutra
Obrubljene
Na terasi Edith Piaf cvrkuće
Café avec du lait
Mirisne šalice u ruci
Stopala dva
Na dnu kreveta priljubljena
Zadnji kadar sna
Blijedi uz
Grmljavinu budilice koja najavljuje
Hladni zagrljaji stvarnosti
Od ugođaja Pariza ostao je samo
Krevet
Pariško-plave boje

Dizajn kreveta mi ne odgovara
Ustajem na lijevu nogu
Omamljena vučem korake
14 kratkih koraka do štednjaka
Prate me vjerne tirkizne papuče

Kroz kuhinjski prozor
Vrhom nosa
Ljubim jutarnje sivilo
Toplina daha ne pomaže
Nebo je obloženo teškim bijelim oblacima
Poput vate su
Kratku misao na snijeg
Vjetar odnosi
Jutros nema mira
Okretna je balerina
Na razodjevenim granama drveća

Na stolu
Uz šalicu kave
Blještava nektarina
Minijaturna kopija sunca
Razbija sivilo jutra
Ostavljam je tu
I za sutra.

Copyright © by Tixi, 2007.
tixi @ 20:07 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 6, 2007

Mislim na tebe
Mislim o tebi
Jednu ludu misao
Vidim.

Stanujem u tebi
Pa se ponekad prošećem
U hlad tvoje ušne resice
Vješto izbjegavajući trepavice
Ili sjedim na vrhu tvog nosa
I sunčam se.
Zavlačim ti se pod kožu
Provlačim prste kroz sitne pore
Igram se skrivača
Mašem zbunjenim prolaznicima.

Oni se smiješe
I ti se smiješiš
A ja
Mislim.


Copyright © by Tixi, 2007.
tixi @ 08:11 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, veljača 10, 2007

povezujem

linije
sklapajući dlanove
rijeke se moje
u plavetnilu stapaju
oplakujući obale
oseke sreće daljinom
skrivaju
samotne plime dubinu
otkrivaju

tonem u zaborav

Copyright © by Tixi, 2007.

tixi @ 17:28 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
petak, siječanj 26, 2007

Na svaki tik

Zavrtim kazaljku
Za jedan tak

Neumorna sam
Umorna sam

Glava mi se klati
Ime mi je sat
Tik tak
Tik Tak

Spavam
Ne spavajući

Njegov tik
Uzvraćam sa tak

Uzalud mi svaki tak
Upravo
Sviće
Novi dan!

Copyright © by Tixi, 2007.
tixi @ 21:39 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 17, 2007

U kućnom ogrtaču plave boje, bez osmijeha na licu, pogrbljen David stoji na kuhinjskim vratima. Nevoljko podigne pogled.

U kuhinji je živo: prve sunčeve zrake plešu po staklenom stolu, dok Marie pjevuši neku španjolsku pjesmicu u ritmu bubnja perilice za suđe, a Fifi je zavijanjem prati. Ne podižući pogled sa svojih crnih papuča David priđe staklenom stolu na suprotnoj strani kuhinje, sjedne i mrzovoljno procijedi kroz zube:
- Dobro jutro Marie.
- Buenos días senor David! - Marie se oglasi ne podižući pogled s radnog stola čija je površina prekrivena hrpicama brašna. - Jesmo li se naspavala?
- Oka nisam sklopio. - David rukama protrlja nateče oči, pa zijevne poput nilskog konja.
- Senor ne spavala: vi imala neka problem? - Marie obriše brašnom prekrivene dlanove o crvenu pregaču, pa se okrene prema štednjaku i dohvati posudu s kavom, te usput isključi perilicu za suđe.

David ne odgovara, bez riječi sjedi, pogleda prikovana za Fifi.

- Cafe? – upita Marie iz navike prilazeći stolu, no ne čeka odgovor, već po običaju natoči crnu tekućinu u šalicu.
- Hvala. - David je žmirkajući pogleda i na silu se osmjehne. - Natočite i sebi.
- Gracias senor. - Marie odlučno zavrti glavom lijevo-desno, pa sjedne nasuprot Davida. - Ja ne pila cafe. To opasna para mi corazón!
- Dobro govorite Marie. - David se složi s njom, no nakon neprospavane noći kava mu treba, pa otpije gutljaj.
- Nego senor David ja vas slušala. - Marie se udobno smjesti u Miinu stolicu, pa prstima zagladi kosu, otkrivajući uši. - Ja spremna, vi govorila zbog šega ne spavala.

S nosom u šalici, David je kratko pogleda preko bijelog ruba, otpije veliki gutljaj, pa je s kiselim osmijehom spusti na njezin tanjurić. Fifi, mašući repom priđe stolu i priljubi se uz Mariine noge, a glavu položi na njezine crvene papuče i zijevne.

- No senor David! - Marie ga upitno pogleda, uvijek je spremna saslušati i pomoći, ako je to u njezinoj moći.

David na tren zatvori oči, duboko udahne, pa se protegne podižući ruke visoko u zrak. Kralježnica mu zahvalno uzvrati glasnim kvrcanjem, a zvuk sablasno odjekne kuhinjom. David naglo spusti ruke, pri tom zatrese stakleni stol, a šalica razigrano zapleše zveckajući po staklenoj površini.

- I ne slušajno rekla kako je ona kriva! - Marie kažiprstom desne ruke pokazuje prema prozoru čijom se glatkom površinom razlijeva sunce. - Senor zna kako ja ne mislila na luna!
- Si, si! - David se nagne preko stola i namrštivši obrve prošapće: - Sve što sad čujete mora ostati među nama. Jasno?
- Si senor: sve što vi rekla ja nosila u grob. - Marie se isprsi kako bi naglasila ozbiljnost situacije, no isti tren upita: - Ma, senora Mia, vaša tajna znala?
- Ne! - David kratko, pa odlučnim tonom glasa doda: - Senora Mia, ništa ne zna, i neka ostane na tome. Kad dođe vrijeme, ja ću joj sam reći. Dobro?
- Onda to ne bila naša secreto? – upita Marie pomalo razočarano.
- Marie ne komplicirajte, već me pažljivo saslušajte. Spremni? – upita David,  pročisti grlo, a Marie bez riječi kratko klimne glavom.
- Znate i sami, Mia je malo prehlađena, pa zadnjih pet dana, svaku večer, umjesto nje izvodim Fifi u šetnju. U dogovoru s Miiom, Fifi izvodim oko deset sati, i ne zadržavam se s njom vani više od deset minuta: naime toliko joj je dovoljno kako bi obavila nuždu. Mii sam obećao kako ću Fifi čuvati i paziti bolje nego vlastite oči na glavi. - David tu zastane, udahne duboko, pa ozbiljnim tonom upita: - Marie, pratite me?
- Aha senor!
- Prema dogovoru, sinoć sam izveo Fifi u šetnju, točno u deset sati. Nismo se previše udaljavali, bili smo na livadici ispred zgrade. Fifi je obilato tri puta zalila travicu, dok sam je ja strpljivo čekao, ne skidajući pogled s nje. No, nije sve išlo po planu. Iznenada, je jurnula niz ulicu i u tren oka nestala. Kao na filmu, mislio sam kako ju je sam mrak progutao. Dozivao sam je, ispočetka tiho, jer nisam želio ništa riskirati: znao sam, ako me netko od susjeda slučajno čuje, cijeli će slučaj prepričati Mii. No, tražeći je niz ulicu, stao sam urlati iz sveg glasa. Ali ništa, Fifi kao da je nestala s lica zemlje. - David je zabrinuto pogledao Marie, jer učinilo mu se kako dobra dušica uopće ne diše. - Marie, jeste tu?
- Si, si! Što se onda dogodila? - Marie ga je slušala, skamenjena lica.
- Stajao sam na kraju naše ulice, skupljajući hrabrost za povratak kući, bez Fifi. U mislima sam već mogao vidjeti Miu: uplakanu, ljutu, bijesnu, i vjerujte mi, mogao sam je čuti kako urla na mene. Tada se iz daljine začulo poznato zavijanje; bila je to Fifi! - David povikne, a Fifi na spomen njezina imena načuli uši.
- Fifi, se vratiti kući! - Marie crvenom pregačom obriše suze radosnice, a na nosu i obrazu joj ostane trag brašna.
- Da! Vratila se, ali nije bila sama, već u društvu nekog psa: uličnog čupavca! - David ljutito pogleda u smjeru psa, koji je bezbrižno lizao Mariinim crvene papuče.
- O, senor David ja volila čupavca! - oči joj zasjaje poput dva dragocjena kamena.
- Marie, što je s vama?
- Ništa vi ne brinila, već danas Marie vama ispekla! Senor prsta lizala! - Marie se nasmiješi. – I samo za vas malo više kokososa stavila.
- Stanite malo! - David je zabezeknuto promatra, pa vikne:  – Ja ne želim kolač!
- Pa, senor, pa vi rekla! - Marie slegne ramenima.
- Ne, ne, ne! – David se primi za glavu. – Nazvao sam psa čupavcem, jer je bio čupav, od nosa do vrha svoga repa.

David ustane i nagne se prema Marie s podignutim rukama, položi dlanove na njezinu glavu, pa joj prstima, s nekoliko brzih pokreta razbaruši kosu, ponavljajući:
- Čupavac! Čupavac! Čupavac!
- A, šupavac! - Marie ponovi za njim. - Što mi to odmah ne rekla?
- Ja vama rekla...rekao, ma pustite sad te čupavce na miru i slušajte me! - David sjedne natrag na svoje mjesto i upita: - Gdje smo stali?
- Ššššupa....- Marie oprezno zašuška.
- Aha, vratila se s tim, tim psom, i samo oni naravno znaju gdje su bili, i što su radili! Nije se htjela od njega ni milimetar pomaknuti, samo je cviljela, repom mahala. Ja sam je dozivao, mamio, obećavajući slasne kolačiće, ali ne, ona  se pravila kako me čuje. Strpljivo sam čekao, kad se najzad okrenula, prišuljao sam joj je s leđa i zgrabio je, čvrsto. Bila je nepodnošljivo prljava, i lagano je zaudarala, čak sam u prvi mah pomislio kako se u nešto uvaljala. Znate, to psi rade. – Davidovo se lice na samu pomisao smrada izobličilo. – Vratili smo se kući iza jedanaest sati, i sva sreća, Mia je čvrsto spavala.
- O, senor David, bez briga bila. Ja ne rekla senora Mia kako vi kasnila, i nikada spomenula da Fifi smrdila. – Marie vrhom kažiprsta dotakne čvrsto stisnute usnice.
- Marie! – David iznervirano poviče: – Vi ništa niste shvatili! Fifi se tjera!
- Što vi to senor rekla, koga i kada Fifi tjerati. Moje oka to nikad vidjelo!  – Marie ne vjerujući zavrti glavom, pa se sagne i nježno pogladi psa po glavi. – Još še senor rekla kako ti nekoga ugristi htjela.

David zakoluta očima, uzdišući: ne zna, je li umorniji od nespavanja ili ovog razgovora s Marie, kojemu kao da nema kraja.

- Pobogu Marie: Fifi nikoga ne tjera, niti je ikad ikoga ugrizla. Fifi je topla. - David ne znajući više kako joj objasniti, stidljivo prošapće: - Ima mjesečnicu.
- A ne senor! - Marie odmahne rukom. - Fifi je pas. Marie znala kako se u pasa to pojavila samo dva puta na godina, ne svaka mjesec kako senor rekla.
- Odustajem! - David tresne dlanovima po stolu.
- Senor! - Marie naglo ustane, pa sva zajapurena doda: - Sada ja shvatila. Vi se plašila kako Fifi nešto sa šupavca napravila!
- Da! – Sada, kad je Marie povezala sve konce, David osjeti veliko olakšanje.
- I to bila naša secreto? - Marie mu zavodljivo namigne.
- Si, si, si!
- Senor, morala to nekako rekla senora Mia! - Marie ga bocne.
- Marie, a što mislite o tome, da joj vi kažete? - David predloži.
- No, no senor, to ja ne mogla! – Gledajući Davida ravno u oči, Marie ustane, i vrati se za radni stol, hrpicama brašna koje je strpljivo čekaju.
- Por favor senora Maria! – David progovori na rubu suza.

Marie se zvonko nasmije, pa se poskakujući poput djevojčice vrati do stola i sjedne na stolicu.

- Senor, i ja imala mala secreto! – Marie nedužno trepće očima.
- Da? – upita David, pa s oba kažiprsta dotakne svoje uši. – Slušam!
- Ja poznavala tog šupavca. Senor se ne trebala brinuti, jer on dobra pasa i mi se puno volila! – Marie se pričajući sva raznježila.

David nepomično sjedi na stolici, pridržavajući vrhovima prstiju teške očne kapke, sluša, no ne usuđuje se više ništa pitati: polako uvjerava samog sebe kako s Marie nešto nije u redu.

- Šupavac je pasa od senora Ruša, koja šivila u druga ulaza. Mi se nekad srela u trhovina i prišala. Ona mene isprišala kako svoga pasa kastriralo. Znate senor, tako ja znala, da on ne mogla Fifi mala psa napravila! – Marie sva važna klima glavom. – Senor, glava ne razbijala, mirno spavala.
- Što mi to odmah niste rekli? - upita David pridržavajući glavu dlanovima.
- Senor, me nije ništa pitala.

Zijevajući, David s velikim naporom ustane, pa polako, vukući umorno tijelo, krema prema kuhinjskim vratima. Zastane, i još jednom preko ramena pogleda Marie, a odmah zatim i Fifi.

- Marie, bilo bi najbolje da sve ostane naša tajna.
- Si, senor, ja ništa senora rekla. – Marie uzme sa stola praznu šalicu, i krene prema sudoperu.
- Hvala Marie.
- Dok senor spavala, ja pekla šupavce! – dobaci Marie otvarajući hladnjak.
- Ja ne volim čupavce! – David se obrecne.
- Ali zato ja obošavala  šupavce! – Marie mu vrckasto namigne.

Dva sata kasnije, stakleni stol, krasi tanjur pun mirisnih kolača.
Kada je Marie izašla iz kuhinje, Fifi je brže bolje skočila na stolicu i vješto sa tanjura ukrala kolačić, pa ga halapljivo pojela, polizavši sa poda i najmanju mrvicu kokosa.  

Copyright © by Tixi, 2007.



tixi @ 20:55 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 14, 2007

Izazov sam prihvatila, i na svoj način odradila.

Hvala dragoj Faithless! ; )


ROĐENA U ZNAKU BROJA 5

Bio je četvrtak s brojem 5
Sunčan dan
Kada sam prvi put izašla van
Plačući na sav glas
Svima sam obznanila
Kako sam se najzad rodila.


UBILA SAM PILE

Baka je kvočku na jaja nasadila
Strpljivo sam piliće čekala
Onda je došao i taj dan
Pilići su izašli van
Dok smo ih prebrojavali
Kvočka-mama se naljutila
Jednog nogom prignječila
U pomoć sam mu priskočila
Na kraju prisvojila
Čuvala mazila pazila
No pile malo slabo je bilo
Nije niti jesti htio
I s time me razljutio
Pa sam ga zgrabila
I na pod bacila
Gorke sam suze lila
Pilence se više nije pomaknulo.

(p.s. bila sam okrutna petogodišnja djevojčica)


NE VOLIM LOPTE

Kažu kako je lopta stvar prava
Čak su je prozvali
Najdražom dječjom igračkom
Ja kažem
Malo sutra
I bježim pred njom
K'o od samog vraga
Bilo da skače ili se kotrlja
Još više kad prema mom nosu juri.


VJERUJEM U DJEDA MRAZA

Bila sam nekih sedam godina stara
Kada mi je Maja
Djevojčica plava
S kojom sam se rado igrala
Kekse i jogurt za užinu dijelila
Ničim izazvana
Iz vedra neba rekla
Znaš da nema Djeda Mraza
To ti mama i tata stave poklone pod bor
Od tih sam riječi strašan šok doživjela
Tri dana sam u lice boju vračala
I sada ti Majo nakon toliko godina
Mogu pred svima reći
Majo ti si guska prava!


PUSTI LAVA DOK SPAVA

Jednog ću dana kofer spremiti
I u Afriku krenuti
Ne bi li vidjela kralja kako spava
I ne, neću ga buditi
Do njega ću se ispružiti
Poslije u lov krenuti
Lavu gazelu donijeti
Biti samo njegova
Kraljica
Zavodljiva lavica.


Svoj sam zadatak ispunila, i zabave je sada dosta, pa lijepo zasučite rukave i primte se posla. Slijede, po abecednom redu:
Fiumanka,
Les,
Misko,
Ogimenn i
Vigga.

tixi @ 20:42 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 11, 2007

Na prvi pogled bila je tek poklon

Sramežljivo me
Provirujući iz novogodišnje vrećice
Ukrašene plavo-srebrnim motivima
Tihim šuštanjem
Pozvala
Zavirujući u vrećicu
Glumila sam kako je ne vidim
Najprije sam se
Čokoladom zasladila
Plavim labelom usne namazala
Mekane čarape isprobala
Na kraju i za njom posegnula
Položila sam je na krilo
Znatiželjnim pogledom otvorila
Knjigu
Na dodir glatkih baršunastih korica
Naslov me neodoljivo privlačio
Držeći je nježno
Listala sam
Stranice boje slonovače
Kratka recenzija
Na njezinim leđima je obećavala
I krenula sam
Ni ne sluteći
Kako ću se buditi
U okrilju plavičaste magle
Na ulicama Barcelone
U Sjenu vjetra
Zaljubljena

Copyright © by Tixi, 2007.
tixi @ 07:17 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare